Autor članka: Mara Zuliani
Matić i Quintavalle: “Na tatamiju Kantride možete doživjeti olimpijsku emociju“
U dvorani Kantrida, uz pogled na more i ispunjene tribine, Judo klub Rijeka je, na kraju jubilarnog 20. Međunarodnog trofeja Sv. Vid, organizirao poseban judo kamp. Dva dana, dvije olimpijske prvakinje — spoj iskustva, emocije i vrhunske tehnike. Tatami su dijelile Giulia Quintavalle i Barbara Matić, a sudionici su dobili priliku učiti izravno od vrha svjetskog juda.
Giulia Quintavalle: Preciznost, elegancija i didaktička jasnoća
Prva, Talijanka Giulia Quintavalle. Rođena 1983., osvajačica zlatne medalje u kategoriji do 57 kg na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008., stručnjakinja za IJF od 2022. Na kamp dolazi zajedno sa svojom obitelji, svim judašima, od supruga Orazia D’Allure, bivšeg sportaša talijanske reprezentacije, a sada je, zajedno s njom, tehnički trener juda Cecina, do svoje dvoje djece, Leonarda i Zoe, koji, unatoč mladoj dobi, već pokazuju prirodni talent.
Kada podučava, Giulia plijeni pažnju djece preciznošću svojih pokreta, elegancijom promišljenog, pedantnog i čistog juda. Objašnjava o soto gari, priliku za bacanje, konstrukciju najpovoljnijeg trenutka: tsukuri i kuzushi, priprema i (ne)ravnoteža, nabijeni su konkretnim značenjem u njezinoj besprijekornoj izvedbi. Štoviše, Renato Barićevac, koji je, kao i drugi treneri Judo kluba Rijeka, pohađao IJF tečaj prve razine kojem je također predavala Quintavalle, povjerava nam se da je ona jedna od najboljih učiteljica koje je ikada vidio u akciji.
Njezina spremnost da objasni, ispravi i prenese svoje znanje čak i najmlađima omogućuje da istakne svoju strast prema disciplini koja je sastavni dio njezina života.
"Giulia, ovo je prvi put da predaješ na tatamiju s Barbarom Matić: kakvo je bilo ovo iskustvo?"
“Bilo je sjajno! Upoznala sam je tom prilikom, do sada sam Barbaru viđala samo na snimkama natjecanja, ali među sportašima postoji neposredna povezanost, možda zato što živimo isti život, pa postoji odmah razumijevanje i poštovanje, pa sam se odlično provela. Vidim da je i ona pristupila na isti način, pa mislim da je osjećaj obostran: to je ljepota našeg juda, koji te uči da budeš ponizan i da se prilagodiš. Tako sam imala priliku i da se moja djeca slikaju s njom i da im svoj autogram, jer mislim da je to važno i za njih… možda će jednog dana u potpunosti shvatiti koliko su danas sretni!”
Barbara Matić: Igra, tehnika i otvorena perspektiva
Druga, Hrvatica Barbara Matić. Rođena 1994., osim što je ispisala zlatna slova hrvatskog juda, prva osvojivši zlatnu medalju u kategoriji do 70 kg na Olimpijskim igrama u Parizu 2024, već je i dvostruka svjetska i europska prvakinja. Na tatami stupa s povjerenjem nekoga tko je dobar dio života proveo bos u judogiju na tatamiju. Kao prvi dio zagrijavanja djeci predlaže igru: promatra ih kako igraju, vidi se pažnja prema razigranom aspektu koji predisponira za učenje kroz zabavu i znanje među onima koji nisu sigurni, ali koji u trenutku postaju suigrači u igri. Kao tehnički rad predlaže svoj seoi nage, koristeći postupni pristup sastavljen od različitih točaka kako bi bolje fiksirala svaki detalj u mislima mladih judaša. Ima pogled za svakoga, za one koji se čine obećavajućima, ali i za one koji se muče slijediti je, očita je želja da svi odu kući s malim, ali velikim postignutim ciljem.
"Ovdje u kampu održala si prvi dan treninga, dijeleći tatami s Giulijom Quintavalle: ovo je prvi put da zajedno predajete , kako je prošlo? "
“Da, prvi put sam s Giulijom, ali već sam podučavala u drugim kampovima: u Zagrebu, ali i u Poljskoj, a sada idem u Finsku, pa možda, ako se odlučim više ne natjecati , ovo bi mogao postati moj posao! Trenutno razmišljam hoću li nastaviti svoju natjecateljsku karijeru ili ne. Ne osjećam pritisak… kad bih nastavila s natjecanjem, to bi značilo da bih pronašla novu motivaciju za nastavak i ta misao bi mi ispunila vrijeme. Treniram, borit ću se u Americi na nekim natjecanjima, ali ove godine neće biti IJF turneje za mene: trebam pauzu da shvatim što stvarno želim. Prije sam imala vrlo visoku motivaciju: imala sam samo svoje ciljeve na umu, što želim raditi i samo sam htjela biti najbolja verzija sebe svaki dan i dopustiti da me to potakne da ostvarim svoje snove. U ožujku ove godine završila sam prvu razinu IJF akademije, a sada se želim uhvatiti u koštac s drugom razinom i vidjet ćemo kamo će me ovaj put odvesti.”
Međunarodni kamp Judo kluba Rijeka bio je susret s olimpijskim duhom, prilika da se djeca i mladi sportaši nadahnu, uče i vjeruju da i oni mogu kročiti istim putem kao njihovi uzori. U vremenu kada se sport često gubi u brojkama i rezultatima, ova dva dana na tatamiju bila su podsjetnik na ono najvažnije — dijeljenje znanja, zajedništvo i ljubav prema judu.
