JUDO U RIJECI

Rijeka kao grad sa bogatom poviješću gdje su se uvijek ispreplitale različite kulture, nacije političke i geopolitička kretanja također je u svojoj povijesti poprimila i brojne utjecaje na području sporta.

Prvi zapis o organiziranom vježbanju borilačkih vještina nalazi se u Pomorskom muzeju gdje se uz jednu sliku iz 1905. nalazi objašnjenje o vježbanju borilačkih vještina budućih mornaričkih pitomaca.

 

Time se Rijeka svrstava među zemlje Europe sa najranijim počecima vježbanja borilačkih vještina. Novi list također piše o demonstraciji Ju-jitsu vještine 1911.godine u Rijeci.

 

Demonstraciju je izveo profesor iz Poljske. Nakon toga nema zapisa o organiziranom vježbanju borilačkih vještina kao što je ju-jutsu ili judo iako ostaje prostor za daljnja istraživanja s obzirom na povijesne utjecaje Italije i Austro-Ugarske koje su u vremenu prije drugog svjetskog rata imale organizirano vježbanje ju-jutsu vještine prvenstveno za policiju, redarstvo i vojsku.

Zanimljivo je da se u povijesti Teško-atletskog društva – TAD (Bilten 35.godina Dizačkog kluba “Rijeka“), spominje se da su u vrijeme vlasti Italije, u sklopu djelovanja profesionalne vatrogasne jedinice u Rijeci izuzetno bio zastupljen sport. Tako je profesionalna vatrogasna jedinica aktivno vježbala boks, atletika, judo i dizanje utega. Poslije rata pri istoj profesionalnoj vatrogasnoj jedinici u Rijeci, ponovo su oživjele sportske aktivnosti. 1953. godine u podrumu Talijanske gimnazije iz profesionalne vatrogasne jedinice prenose se strunjače, utezi kao i druga sportska oprema. Navedeni prostor u podrumu Talijanske gimnazije bio je sve samo adekvatan za sportske aktivnosti ali se maksimalnim angažmanom članova prema principu snalažljivosti i radom za zajedničko dobro, prostor uredio prikladnim za sport.

 

Spominje se rad preko noći kada se potajno nosilo smeće jer nije bilo novaca za odvoz, kako se iz obližnjeg gradilišta tadašnjih „Kotara“, krala cigla koja se ugrađivala u pregrade u novom sportskom prostoru. 1954. godine se osniva boks klub koji uz hrvače, ragbijaše i dizače utega, djeluju pod Teško-atletskim klubom. 18. Ožujka, 1966. godine u prostorijama „Transjuga“, na godišnjoj skupštini, odlučeno je da Teško-atletski klub prelazi u Teško-atletsko društvo.

 

Prvi zapis o judu zabilježio je Novi list 1957.godine u kojem se spominje da će se u prostorijama tadašnjeg Teško-atletskog kluba održati prezentacija juda. No nakon toga sve do 1959. godine ne postoji zapis o početku organiziranog vježbanja. 1959. godine prvi početak organiziranog vježbanja juda počinje Eduard Hodžić, majstor juda koji je vježbao judo u Zagrebu. Počeci su bili u prostoru talijanske gimnazije u ulici Dolac. Prostor su tada dijelili dizači utega te hrvači. Prvo vježbanje bilo je na hrvačkoj strunjači tj. ceradi jer strunjača još nije bilo. Popularnost juda brzo se proširila gradom i uskoro je klub počeo imati sve više članova. Osnivač kluba bio je Eduard Hadžić, koji je inače vježbao judo u Zagrebu.

Klub je započeo sa radom u prostoru Talijanske gimnazije u sklopu tadašnjeg “Teško-atletskog kluba“. U klubu su djelovali hrvači, dizači utega i judo. Klub je počeo sa organiziranim vježbanjem pod vodstvom Čedomila Miškovića, a koji je stvorio veliki broj uspješnih natjecatelja, majstora i ljudi. 1961. Godine, u Rijeci započinje sa radom još jedan klub, u prostoru mjesne zajednice na Kozali i to je jedini period kada u Rijeci djeluju dva kluba. No klub je zbog loših uvjeta ubrzo prestao sa radom.


Dugo godina klub je uspješno vodio Čedomil Mišković gdje je od samih početaka JK “Rijeka“ počela je nastupati na natjecanjima kojih u to vrijeme nije bilo puno kao danas. Zabilježeni su i prvi rezultati i prve tada republičke i državne medalje. Klub je svojim radom od grada, tadašnje SOFK-e dobio i prve tatami strunjače. Strunjače koje su bile pojam za to vrijeme napravljene po tradicionalnoj japanskoj metodi od slame presvučene skajem.

Novija povijest kluba

Judo se u Rijeci dugo godina vježbao u Rijeci u prostoru Talijanske gimnazije. Prostor je vremenom i svojim aktivnostima počeo biti neadekvatan. Dvorana se nalazila u podrumu škole bez prirodnog svjetla i svježeg zraka. Teško atletsko društvo je ostalo bez hrvanja, a kao novi sport pojavio se karate.

Tako su društvo od 1961.godine činila tri sporta, dizanje utega, judo i karate. Nakon osamostaljenja Hrvatske ti će sportovi prerasti u samostalne klubove a Teško atletsko društvo će prestati sa radom prelaskom u novi prostor Dvorane mladosti na Trsatu. Klub je svoje djelovanje bazirao na radu sa grupama koje su u pravilu vodila 2 ili 3 trenera. Postojala je i ženska ekipa koja je imala poseban termin. 1961.godine započela je sa radom i sekcija kluba na Kozali. Bio je to jedini period do 2008. godine kada je klub djelovao na dva mjesta.

Početkom 90-tih prostor je postao sve ne adekvatniji za vježbanje prvenstveno zbog loših uvjeta koji nisu ispunjavali ni najmanje higijenske uvjete. Stoga je klub djelovao sa članovima koji su prvenstveno dolazili zbog ljubavi prema judu. U čitavom prostoru bio je za sva tri kluba samo jedan sanitarni čvor te samo 2 tuša. Ratno vrijeme donijelo je i pad u broju članstva pa tako i grupa i aktivnosti. Skromni početak započeo je nakon prezentacija juda u nekoliko škola koje su se odmah odrazile povećanjem broja članstva, prvenstveno djece. No brojka bi se ubrzo smanjila jer su uvjeti bili sve lošiji, dvorana je jednostavno bila za hitnu adaptaciju što se i desilo.

 

No pojavili su se i problemi u pravnim odnosima sa školom koja je bila vlasnik prostora, te se sve više počelo raditi na traženju novog rješenja za Teško atletsko društvo. Bilo je tada nekoliko predloženih rješenja ali konačno je 1995.godine Teško atletsko društvo preseljeno u prostor Dvorane mladosti na Trsatu. Prostor su činile 3 dvorane, za dizanje utega, judo i karate sa adekvatnim sanitarnim čvorovima i svlačionicama. Bio je to jedan svakako povijesno-prijelomni trenutak za razvoj juda u našem gradu. Broj članova počeo se naglo povećavati a judo je postojao sve prepoznatljiv u našem gradu.

Poboljšavanjem uvjeta za judo odrazili su se i na rezultate te su riječki judaši počeli sve više osvajati odličja na međunarodnim i državnim natjecanjima. Kontinuitet rezultata prerastao je u neprekidni niz te je klub uz mlađe uzrasne kategorije počeo osvajati i medalje u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. U jednom kratkom periodu treninzi su se održavali uz dvoranu na Trsatu i u dvorani na Pećinama u sklopu Yoga centra. Rad kluba neprekidno se povećavao te je pokretanjem projekta „Judo u školama“ usporedo sa rezultatima, 2013. godine dobio novu judo dvoranu na Kantridi u prostoru SRC“3.Maj“.

 

Navedeni prostor sadržava 2 judo dvorane, teretanu te svlačionice sa sanitarnim čvorovima i saunu. Vrijedi svakako istaknuti da je dvorana preuređena uz pomoć grada Rijeke i velikog broja svojih članova i roditelja koji su nesebično svakodnevno radili i najteže fizičke poslove kako bi se prostor doveo u funkciju za judo. Uz napomenu da je iz same dvorane izneseno ukupno 7 kamiona otpadnog građevinskog materijala te da je sav prostor prefarban i preuređen, dovoljno govori o veličini posla. Otvorenjem nove judo dvorane na Kantridi sekcija na Trsatu u sklopu Dvorane mladosti nije se zatvorila već se nastavilo sa radom prvenstveno u mlađim uzrasnim kategorijama. Pokretanjem projekta „Judo u škole“, danas se u 10 osnovnih škola kontinuirano vježba judo. Uključivanjem u projekt Grada Rijeke “RiMove“, dodatno se vježbanje juda proširilo na još 7 osnovnih škola.

 

Nakon velikih radova u kojima su sudjelovali članovi i roditelji kluba te uz pomoć grada Rijeke, napokon je došao trenutak da se dvorana za judo otvori. Samo otvorenje bilo je uz veliki broj gostiju, Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, Gradonačelnik grada Rijeke Vojko Obersnel, Pročelnik za sport i tehničku kulturu grada Rijeke Veljko Karabajić, Glavni tajnik Hrvatskog judo saveza Hrvoje Lindi i mnogi drugi.

 

Uz veliki broj medija i roditelja te gostiju, naši su članovi izveli nekoliko prezentacija juda sa svim uzrasnim kategorijama a isto tako izvedena je i muzička točka sa našim članovima koji su pohađali muzičku školu.